субота, 3. децембар 2011.

ŠTO SAM LEPA

Što sam lepa što sam divna,
ljupka, slatka, ekskluzivna.

Moram sebi da se divim
Svi su srećni što ja živim!

Ma šta pričam tu bezveze
Ja sam čudo od princeze.

Blago princu mom heroju
Kom ću dati ljubav svoju.

Milorad Nastasijević(knjiga-Trapavi Zmaj)

уторак, 10. мај 2011.

Malo slonče

Jedno malo slonče,
htelo bi u lonče.
Ali veliko je slonče,
za maleno lonče.

Jedno malo slonče,
htelo bi u balonče.
Ali preteško je slonče,
za lagano balonče.

Jadno malo slonče,
sada suze ronče,
jer ne može slonče,
u lonče i balonče.


Napisao Bojan Mitrović

уторак, 26. април 2011.

DOSADNO MI JE

DOSADNO MI JE DA BUDEM KRALJ
Reče kralj i skoči udalj
HOĆU DA BUDEM NEŠTO DRUGO
BAR CAR

UREDIĆEMO TU STVAR
Reče mu glavni ministar
DOBICEŠ ODMAH CARSKI PRESTO
I SVE RESTO
ŠTO IDE UZ PRESTO

DOSADNO MI JE DA BUDEM CAR
Reče car i napravi dar-mar
HOĆU DA BUDEM NEŠTO DRUGO
BAR KONOBAR

UREDIĆEMO TU STVAR
Reče mu glavni sekretar
DOBICEŠ ODMAH KELNERSKO ODELO
POLA CRNO
A POLA BELO

DOSADNO MI JE DA SLUŽIM GOSTE
Reče konobar NEKA OPROSTE
HOĆU DA BUDEM NEŠTO DRUGO
BAR PUTAR

UREDIĆEMO TO KO OD ŠALE
Reče mu glavni šef sale
DOBICEŠ ODMAH ZASEBAN PUT
DONEKLE NASUT
ODNEKLE ŽUT

DOSADNO MI JE KAMEN DA TUCAM
Reče putar OD MUKE PUCAM
HOĆU DA BUDEM NEŠTO DRUGO
BAR – VLADAR

E PA SAD JE DOSTA reče Kosta
Glavni čistač kamenog mosta
GDE SI VIDEO ŠAKO JADA
DA PUTAR NEKOM
ZEMLJOM VLADA


Stihove perom nizao stari lav Ljubivoje Ršumović

OVO JE PESMA O KRALJU

Ovo je pesma o kralju
Koji je voleo pralju
U ono viteško doba
Kad se volelo do groba

Bilo je kod tog kralja
Mnogo dobrih detalja
Te zlatna dvorska halja
Te kruna od koralja

Al pralja nije princeza
Ona srce zaveza
Sa sedam čeličnih reza
U sedam jakih kaveza

Kralj baci krunu i presto
Što nije činio često
Prošeta do jedne vode
Gnjurnu se i tako ode

SMEŠNA PRAŠUMA

U prašumi
U toj zbrci
Nestali su lavu brci

Dok je malo dremao
Dok se za lov spremao
Pre no što je đipio
Neko mu ih zdipio

Kako bruku da sakrije
Ćosavo mu lice
Svima priča da se brije
Kod šašavog brice

Pa mu kao brica
Smako brke s lica

DR

Miš je dobio grip
Pa je seo u džip
I prevalio put dugačak
Da ga pregleda dr Mačak

Doktor pacijenta štipnu
Pacijent nešto zucnu
Doktor mu leđa pipnu
Zatim ga u čelo kucnu

SA MOJE TAČKE GLEDIŠTA
NIJE TI NIŠTA

To kaza
Pa ga smaza

UTORAK VEČE MA ŠTA MI REČE

U Novom Sadu svanulo veče
Ma šta mi reče
Južna Morava uzvodno teče
Ma šta mi reče
Na svakom drvetu klikeri zveče
Ma šta mi reče
U Štipu meče uštipke peče
Ma šta mi reče
U brzom vozu šišali kozu
Ma šta mi reče
I kao treće
Zemlja se večeras ne okreće
Niti šta radi
Niti spava
Zemlja večeras zabušava

Ma šta mi reče

петак, 22. април 2011.

TELEFONIJADA

Na širokom carskom drumu
što preseca prašumu,
sreli su se beli slon
i jedan crni telefon.

"Halo" reče beli slon,
"Halo" reče telefon
"Ko je?" pita beli slon
"Ko je?" pita telefon
I tako u beskrajon.

Na širokom carskom drumu
što preseca prašumu
sreli su se beli slon
i jedan crni telefon.

"Ko je?" pita beli slon,
"Ko je?" pita telefon,
"Ja sam" kaže beli slon
"Ja sam" kaže telefon
i tako u beskrajon.

Ni komandir šumske straže
nije znao da mi kaže
da l' slon telefonira
il' telefon slonira.

уторак, 8. фебруар 2011.

Materina maza

Ima dete u selu,
ime mu je Laza,
al' ga zovu drukčije:
materina maza.

Kad sva deca ustanu,
on i onda spava,
kad ga zovu u školu,
njega boli glava.

Kad ustane, ne ume
da se sam obuče,
ne sme da se umije,
ište vode vruće.

Kad ga žulji cipela,
on cipelu tuče,
tad ga ruka zaboli
pa onda jauče.

Kad mu dadu jabuku,
on bi hteo šljiva,
kad mu pruže pogaču,
onda bi koljiva.

Kad se malo ogrebe,
plače i zapeva:
"Jao, jao, pomagaj,
iziće mi creva!"

Kad je suvo, zamesi
blata pa se kalja,
kad ga mati pokara,
legne pa se valja.

Kad mu uspu tarane,
on bi jeo riba,
kad se ribe najede,
tad ga boli tiba.

Pa zato ga ne zovu
po imenu Laza,
većem jadno, žalosno:
materina maza!

Perom vladao Jovan Jovanović Zmaj

Žaba čita novine

Sedi žaba sama
na listu lokvanja,
od žarkoga sunca
štitom se zaklanja

Da novine čita
to vam slika kaže
al' ne mož' da nađe
što joj oči traže.

Znate već o čemu
žabe brigu vode:
hoće li se skoro
odseliti rode.

Perom vladao Jovan Jovanović Zmaj

UTORAK VEČE, MA ŠTA MI REČE

U Novom Sadu svanulo veče
Ma šta mi reče
Južna Morava uzvodno teče
Ma šta mi reče
Na svakom drvetu klikeri zveče
Ma šta mi reče
U Štipu meče uštipke peče
Ma šta mi reče
U brzom vozu šišali kozu
Ma šta mi reče
I kao treće
Zemlja se večeras ne okreće
niti šta radi,
niti spava,
Zemlja večeras zabušava
Ma šta mi reče


Stihove perom nizao stari lav Ljubivoje Ršumović

Deca su ukras sveta

Nema sveta ni planete,
gde ne može stići dete,
jer sve dečje staze vode,
od igre do slobode.

Cveće je ukras bašte,
leptir je ukrsa cveta,
a deca puna mašte,
deca su ukras sveta.

Lepe pesme, tihe tajne,
sve ljubavi dečje sjajne,
neka planu, nek' se rode,
od igre do slobode.

Cveće je ukras bašte,
leptir je ukras cveta,
a deca puna mašte,
deca su ukras sveta.

Sve što raste...

Sve što raste
htelo bi da raste
- Neka raste
i treba da raste!

Sve što cveta
htelo bi da cveta...
- Neka cveta
i treba da cveta!

Neka gleda
sve što ima oko,
svako krilo
nek leti visoko!
Leteti, leteti, lepo je leteti!
Živeti, živeti, lepo je živeti!

Sve što leti
htelo bi da leti...
- Neka leti,
i treba da leti!
Sve što peva
htelo bi da peva...
- Neka peva,
i treba da peva

Neka skače
sve što ima nogu,
neka trče
svi koji to mogu!
Skakati, skakati, lepo je skakati!
Živeti, živeti, lepo je živeti!

Sve što trči
htelo bi da trči...
- Neka trči,
i treba da trči!
Sve sto kljuca
htelo bi da kljuca...
- Neka kljuca,
i treba da kljuca!

Neka peva
sve što ima glas,
niko lepše,
vedrije od nas.
Pevati, pevati, lepo je pevati!
Živeti, živeti, lepo je živeti!

Ivin Voz

Iz kuće je izleteo
na ulicu Iva,
sav zadihan, zahuktao,
ko lokomotiva.

Videli ga drugovi
pa za njim i oni,
potrčali, zahuktali,
ko pravi vagoni.

Sad ulicom tako juri
ta čudna kolona,
to voz Ivin putuje
sa sedam vagona.

Kad je bio mrak

Kad je bio mrak,
kad je bio mrak,
pojurila mačka miša
čak, čak, čak.

Pojurila mačka miša
čak, čak, čak,
- a da l ga je progutala,
il ga nije progutala,
to ni ona nije znala
- jer je bio mrak,
jer je bio mrak …

ZIMSKA PESMA

Zima, zima, - e, pa šta je?
Ako j' zima, nije lav!
Zima, zima, - pa neka je,
ne boji se ko je zdrav!

Hajd' napolje momak ko je,
tamo veje krupan sneg,
vidiš onde navejo je
čitav bedem, čitav breg.

A šta može zima meni,
šta mi može, šta mi sme?!
Nek mi nosić pocrveni,
eto to je, to je sve.

Seka Zorka, nemoj stati,
tvoj nek bude prvi red;
sad ćemo se zagrejati, -
čučni samo na taj led!

Gle sad žive železnice, -
to je trka, to je let.
Zbogom, ptice krilatice,
naš je sada ceo svet!

DETE I LEPTIR

Leptiriću, šareniću,
hodi k meni amo!
Evo imam lepu ružu,
pomiriši samo.

Ja bih došo, al se bojim
kakve igle klete;
stisnućeš me, probošćes me,
p' onda, zbogom svete!

Neću, lepko, neću, lepko,
života mi moga.
Samo hoću da izbrojim
kol'ko imaš noga.

E, pa to ti mogu kazat
i izdalje malko:
Leptir ima šest nožica,
- a sad zbogom, Ranko!

Ala je lep ovaj svet

Ala je lep
Ovaj svet,
Onde potok,
Ovde cvet;
Tamo njiva,
Ovde sad,
Eno Sunce,
Evo hlad!
Tamo Dunav,
Zlata pun,
Onde trava,
Ovde žbun,
Slavuj pesmom
Ljulja lug.
Ja ga slušam
I moj drug.

PAČIJA ŠKOLA

Jeste l' čuli, kumo,
Verujte, bez šale -
Otvara se škola
Za pačiće male.

Tako je i bilo,
Verujte, bez šale -
Otvorila se škola
Za pačiće male.

Svi pačići došli,
Na skamijam' stoje;
Stari patak metno
Naočare svoje.

Sve ih je upiso
U katalog, male,
Pa ih je prozivo -
Verujte, bez šale.

Pa se onda šeto
S ozbiljnošću krutom;
Učio ih, učio
I knjigom i prutom.

Učio ih, učio
Od srede do petka,
Al' se nisu odmakli
Dalje od početka.

Nije bilo uspeha
Učiteljskom trudu,
Cela muka njegova
Ostade zaludu.

Ništa više ne nauči
Pačurlija ta,
Nego sto je i pre znala:
Ga, ga, ga, ga, ga!

ĐIHA, ĐIHA

Điha, điha četiri noge
sve četiri krute
Điha , điha mi idemo
na daleke pute
Sedlo mi je od marame,
uzde od kanapa
A bič mi je od očevog
prebijenog štapa
Hajde rago što si lenja
zar te nije sram
Ako nećeš ti da ideš
Ja ću cupkat sam

понедељак, 7. фебруар 2011.

Mali brata

Dočepo se mali brata,
Očevoga sata,
A sat je od zlata,
Pa ima i vrata.
Ala je to lepo!
A na uvo kad ga metne,
Tad se čuje neka zveka,
Sat govori: Tika-taka!

Brata misli, hoće mleka.
Ala je to mudro!
Zalio ga slatkim mlekom
Nekoliko puti,
Brata misli, sat se najo,
Pa sad zato ćuti.
Al’ se razumemo!

Sad su puni obadvoje,
I satić i brata,
Obadvoje sada ćute,
A kad dođe tata,
— Al’ će biti gužve!

Perom vladao Jovan Jovanović Zmaj

недеља, 6. фебруар 2011.

STRAŠAN LAV

Bio jednom jedan lav…
Kakav lav?
Strašan lav,
narogušen i ljut sav!

Strašno, strašno!

Išao je na tri noge,
gledao je na tri oka,
slušao je na tri uva…

Strašno, strašno!

Ne pitajte šta je jeo.
Taj je jeo šta je hteo
- tramvaj ceo
i oblaka jedan deo!

Strašno, strašno!

Zubi oštri, pogled zao,
on za milost nije znao!

Strašno, strašno!

Dok ga Brana
jednog dana
nije gumom izbrisao.

Strašno, strašno!

Najstrašnijeg lava na svetu poklonio nam Dušan Radović

Išli smo u Afriku

Išli smo u Afriku,
da sadimo papriku,
znate, onu žutu,
finu, ali ljutu.

Jednogrba kamila
odmah se pomamila,
začas se tu stvorila
i debela gorila,
onaj majmun sa grane
misli "to su banane"
i zebra je videla,
jako joj se svidela.

Išli smo u Afriku,
da sadimo papriku,
znate, onu žutu,
finu, ali ljutu.

Grize gladni papagaj,
misli "neko voće fraj"
gledali smo žirafe,
šta će sad da urade,
sve su za čas smazali,
ništa nisu slutili,
pa su se zaljutili.

Kuka pola Afrike
zbog banatske paprike,
znate, one žute,
fine, ali ljute.

Stihove perom nizao stari lav Ljubivoje Ršumović

Golema repa

Sejo deda repu
Odmah posle kiše,
Porasla mu repa
Kakve nema više,
Tako je to kad se seje
Odmah posle kiše.

Tad se deda posla lati,
Pa otide repu brati.

Trza, trza, - al’ mu trud
Beše uzalud.

Pozva deda babu,
Baba zgrabi dedu,
Deda zgrabi repu.

Trza, trza, - al’ mu trud
Beše uzalud.

Pozva deda malu Julku,
julka zgrabi babu,
Baba zgrabi dedu,
Deda zgrabi repu.

Trza, trza, - al’ mu trud
Beše uzalud.

Pozva Julka kucu Žujku,
Žujka zgrabi Julku,
Julka zgrabi babu,
baba zgrabi dedu,
Deda zgrabi repu.

Trza, trza, - sad mu trud
Nije bio uzalud.

Deda rece: Evo je -
Celog jutra pevo je.
Baba polu odseče
Da je skuva doveče.

Slon lepotan

Slon lepotan Dondolan
I slonica Mica
Venčali se jednog dana
Ispod krošnji od banana.

To je bila ljubav stara
Ometana od šumara
I ostalih iz prašume
Poprilične, brojne sume.

Venčanje je prošlo sretno
Izvedeno vrlo spretno
U prisustvu šumske vlasti
I zvanica od počasti.

Medveda su sa severa
Zamolili za devera
A za dužnost starog svata
Žirafinog mladjeg brata.

Zadovoljni svi su bili
Najeli se i napili
Ljutila se samo puma
Zašto nije bila kuma.

Miš je dobio grip

Miš je dobio grip
Pa je seo u džip
I prevalio put dugačak
Da ga pregleda doktor mačak.

Doktor pacijenta štipnu
Pacijent nešto zucnu
Doktor mu ledja pipnu
Zatim ga u čelo kucnu

Sa moje tačke gledišta
Nije ti ništa

To kaza
Pa ga smaza



Stihove perom nizao stari lav Ljubivoje Ršumović

posveta

Voljenim devojčicama